Tko navlači store zaborava,

tko vas želi ukrasti iz grudi,

pjevali ste na mome krštenju

pjesmo s tornja na daći mi budi.

Vi ste prkos najvišlje visine,

vi ste kletva moja uspomena,

vi ste simbol Plehanske tišine

zvona starog i novog vremena.

Srušeni ste vi koji ste mogli

rastjerati ledene oblake,

pjesmo s tornja biješe tužna kajda,

na sprovodu mog oca i majke.

Sačuvane svetinje djetinstva,

i dan danas volim i poštujem

kao dijete učila me majka,

da se križam, kad vam pjesmu čujem.

Želio bih prijatelji s vama,

u ljubavi gradit crkvu novu,

ovom pjesmom svima reći hvala

i blagoslov dati novom zvonu.

Vi ste prkos najvišlje visine,

vi ste kletva, moja uspomena,

vi ste rana moje domovine,

liječit ću je brdom uspomena.