Sanjamo zajedno....

Bozic na Plehanu

plehanka — Wed, 17 Dec 2008 15:05:39 GMT

Božić u samostanu Plehan

Božić u Frankfurtu: Ivan Princip je ovo ipak mijenjao za misu pod šatorom u Plehanu

Tokom vihora rata manastir Plehan je uništen. Ovo mjesto oživi samo uz velike vjerske praznike, kada vjernici dođu da obiđu mjesto gdje su nekada živjeli. Srce ih vuče na jednu, a zbilja na drugu stranu...

Ivan Princip mirovinu je zaradio u Frankfurtu ne mijenjajući preduzeće pune 34 godine. Kako firmi, tako je vjeran i rodnom kraju. Svaki Božić, kad može, dočekuje u selu Kovačevići na Plehanu.

„Srce me vuče na Plehan, da budem ovdje. Mogao bih malo i u Zagreb, tamo gdje su sinovi i unučad, ali volio bih resto života provesti ovdje “ – pokazuje rukom na veliki kompleks franjevačkog samostana.

Božićna misa pod šatorom

Atmosfera je kao izrežirana za najveću katoličku noć. Snijeg pada, pas tornjak se igra oko nogu gostiju mahom pristiglih iz Hrvatske, Njemačke, Austrije, Švajcarske, pozdravi i čestitke na sve strane...

„Plehanska župa imala je 8 tisuća vjernuika i 2 tisuće kuća, u njoj do sada nije popravljeno ni 200 kuća. Totalno je uništena infrastruktura, objekti, kuće, i ako u obzir uzmemo političku situaciju – ljudi su otišli iz Bosne i Hercegovine, a trebaju se vratiti u Republiku Srpsku, onda vidite šta ovdje znači priča o povratku“ – govori gvardijan župe fra Mirko Filipović.

Doviđenja do Uskrsa

Priče o povratku u ovaj kraj koji je nakda bio nastanjen uglavnom hrvatskim stanovništvom, različite su koliko i oni koji ih pričaju. Lucija Katavić kaže kako je mogla biti u Zagrebu za „ponoćku“, ali srce joj igra za Plehanom. Marina Martić-Cik realnija je – „život, posao, obitelj, sve sam organizirala u Zagrebu i bilo bi skoro nemoguće sve ovo prenijeti ovdje“

„ Vani smo, imamo šator nemamo pećinu, ali imamo spremno srce da prihvatimo jedni druge, ruku za ruku, da slavimo Gospodina koji je zbog nas postao malen“ – govori fra Mirko pred nekoliko stotina vjernika u improvizovanom crkvenom prostoru na Plehanu.

Snijeg je simbol blagodati, napretka i optimizma, neprestano pada... i pred jutro se formira kolona. Plehan opet ostaje sam dok automobili i autobusi njegovih mještana odlaze negdje drugdje. Do Uskrsa ili narednog Božića...

Pjesmo s Tornja

belaj_veki — Thu, 04 Dec 2008 17:15:29 GMT

Tko navlači store zaborava,

tko vas želi ukrasti iz grudi,

pjevali ste na mome krštenju

pjesmo s tornja na daći mi budi.

Vi ste prkos najvišlje visine,

vi ste kletva moja uspomena,

vi ste simbol Plehanske tišine

zvona starog i novog vremena.

Srušeni ste vi koji ste mogli

rastjerati ledene oblake,

pjesmo s tornja biješe tužna kajda,

na sprovodu mog oca i majke.

Sačuvane svetinje djetinstva,

i dan danas volim i poštujem

kao dijete učila me majka,

da se križam, kad vam pjesmu čujem.

Želio bih prijatelji s vama,

u ljubavi gradit crkvu novu,

ovom pjesmom svima reći hvala

i blagoslov dati novom zvonu.

Vi ste prkos najvišlje visine,

vi ste kletva, moja uspomena,

vi ste rana moje domovine,

liječit ću je brdom uspomena.

Zajednico

belaj_veki — Thu, 04 Dec 2008 17:12:19 GMT

Iscvjetala iz dna duše,

čuvat ću je ko zjenicu,

volim Plehan i Derventu

volim našu zajednicu.

Volim prsten, prijatelje,

dar Božićni, Korizmeni

kad daruješ siromahu,

kao da si dala meni.

Pridruži se prijatelju

da nam zora skupa sviće,

igrajući, pjevajući

uz Dukate i Begiće.

Violina i šargija, oštra grla

sjetu suše

Zajednico ti si melem

na modrici moje duše

Zajedno smo mnogo jači

ja to znadem i ti isto

poslovica stara kaže,

da sam nigdje nisi pristo.